Bojilo u tinti za bojanje potpuno je otopljeno u tinti na jedan molekularni način, a njegove čestice bojila su male i lako se otapaju u vodi ili drugim kemijskim otapalima. Takva struktura otežava tinti u boji da blokira mlaznicu. Čak i ako je začepljena, mlaznicu je relativno jednostavno izdubiti. Međutim, bojilo tinte ima velik broj hidrofilnih čestica i lako se otapa. Na taj način, nakon što tiskani rukopis naiđe na vodu, bojilo prethodno fiksirano na mediju ponovno će se otopiti i raširiti okolo s protokom vode, uzrokujući ozbiljan halo. Ovo je glavni razlog za lošu vodootpornost tinte u boji. U isto vrijeme, bojilo tinte je izravno izloženo zraku. Pod djelovanjem svjetlosti i ozona, kemijski lanac bojila može se prekinuti, uzrokujući promjenu boje bojila i druge pojave, blijeđenje tiskanog rukopisa, što utječe na njegovu učinkovitost očuvanja.
Struktura pigmentne tinte je ista, a bojilo su sitne čvrste čestice. Kako bi se ta čvrsta bojila ravnomjerno rasporedila u tinti, mora se dodati emulgator kako bi se bojilo obavilo posebnom komponentom smole. Uz pomoć male količine hidrofilnih čestica na sloju smole, tinta će biti emulgirana, a bojilo će biti suspendirano u tinti. Budući da bojilo nije topivo u vodi, kada se otisak susretne s vodom, bojilo ne migrira s vodom, a njegova otpornost na vodu prirodno je znatno poboljšana. Bojilo pigmentne tinte općenito je visoko usitnjeni mineral, a njegova vlastita stabilnost je vrlo dobra. Osim toga, vanjski sloj bojila je omotan slojem smole. Pri susretu sa sunčevom svjetlošću i ozonom, prvo što treba uništiti je vanjski sloj smole, a unutarnja boja nije pogođena, tako da nije lako izblijediti.
